Pojam regenerativna medicina prvi put je korišćen u jednom članku Lelanda Kaisera o  bolničkoj administraciji 1992. godine. Taj dokument sadržao je niz kratkih odlomaka o budućim tehnologijama koje će znatno uticati na lečenje u bolnicama. Jedan paragraf imao je podebljani naslov “Regenerativna medicina” i sadržao je tekst: “Razvijaće se nova grana medicine koja će pokušati da promeni tok hronične bolesti i u mnogim slučajevima će regenerisati oslabljene i bolesne organske sisteme.”

Danas, ta nova medicinska oblast – regenerativna medicina radi na obnovi strukture i funkcije oštećenih tkiva i organa i na taj način pronalazi rešenja za organe koji su trajno oštećeni. Cilj regenerativne medicine je da pronađe način da se izleče rane faze povreda i bolesti koje ne mogu da se leče  konvencionalnim putem.

Regenerativna medicina takođe podrazumeva mogućnost rasta tkiva i organa u laboratoriji i implantaciju u slučajevima kada telo ne može samo da se izleči. Ako bi ćelije regenerisanog organa bile izvedene iz sopstvenog tkiva ili ćelija pacijenta, to bi potencijalno rešilo problem nedostatka organa dostupnih za donaciju i problem odbacivanja transplantiranih organa.

Naučno istraživanje radi na tome da tretmani koji se izučavaju u regenerativnoj medicini budu dostupni za kliničku upotrebu. Ovakvi tretmani uključuju dve različite procedure. Jedna podrazumeva studije i probe u ljudskom telu kako bi se ranije neizlečeni organi stimulisali za oporavak. A drugi tretmani se primenjuju na organizam putem primene terapije koja je proučavana u laboratoriji.

Neki od biomedicinskih pristupa u oblasti regenerativne medicine mogu uključivati i upotrebu matičnih ćelija.

Regenerativna medicina je budućnost medicine

Cilj regenerativne medicine je da jednog dana bude u mogućnosti da održava telo na takav način da neće postojati potreba da se zamene celi organi. Neke bolesti su toliko destruktivne da ih tradicionalna medicina može izlečiti ako pacijentima da potpuno nove organe.

Bolest srca pogađa mnoge i jedino trenutno rešenje zahteva transplantaciju srca. Čak i ako je pacijent sposoban da preživi dovoljno dugo do operacije srca, ne postoji garancija da telo neće odbaciti strani organ.

Regenerativna medicina je već uspešno razvila srčane zaliske iz ljudskih ćelija. Koristeći biomaterijale za stvaranje pljesni, naučnici inženjeriraju ćelije da rastu u obliku srčanog ventila.

Jednom kada se savlada u kliničkim ispitivanjima, svaki transplantirani pacijent će biti u mogućnosti da primi srčani ventil koji je u suštini njegov vlastiti, čineći na taj način da ne dođe do odbacivanja. Regenerativna medicina se nada da će jednog dana naći rešenje za popravku ovih ventila, a da pri tom pacijent ne mora da ide na operaciju.

Primena matičnih ćelija u regenerativnoj medicini

Krvi iz pupčane vrpce proučavana je u ranoj fazi kliničkih ispitivanja za kardiovaskularne bolesti, neurološke deficite, bolesti jetre, imunog sistema, dijabetesa, povreda pluća, bubgera i leukemije.

Detetu koje boluje od recimo leukemije, tokom efikasnih terapija koje eliminišu ćelije raka, uništavaju se takođe i zdrave ćelije. Poznato je da dečije mlado telo tokom oporavka ima potrebu za novim ćelijama. Oštećene ćelije se mogu obnoviti uz pomoć matičnih ćelija koje se, ako nisu sačuvane iz pupčane vrpce na rođenju, moraju uzeti iz drugog izvora, kao što je koštana srž od kompatibilnog donora. Najčešće je pronalaženje kompatibilnog donatora daleko od lakog zadatka.

Ako ste imali sreću da sačuvate sopstvene matične ćelije iz pupčanika na rođenju, mogli biste da regenerišete čitav svoj organizami i vratite ga u normalu. Pupčana vrpca, obično odbačena pri rođenju, sadrži krvne sudove koji imaju oko pola čaše krvi koja pripada novorođenom detetu. Ta krv sadrži veliki broj matičnih ćelija.

Čitav koncept regenerativne medicine ima za cilj da koristi matične ćelije kako bi se telo izlečilo i ostalo zdravo. Saznajte više o tome kako terapija matičnim ćelijama može da funkcioniše kao mehanizam za obnavljanje tkiva oštećenih od traume, bolesti ili starenja.